Thursday, February 25, 2010

Vidici




‘’Zatvorena ideologija TRAJNO ruinira sposobnost višestranog, balansiranog mišljenja’’.

….
-Zar nije poenta, izvuci iz ucenika ono najbolje?
- Pa sta mislis, da ja radim sve ovo vreme?!
….
Sve ovo vreme su fraze , tipa : “manje..,vise… ,uspori… ,ubrzaj…,malo manje… ,ne toliko…, pocni da mislis… ,radi vise!”, a : stagnacija, otpor, nesvest, nesamostalnost I nekreativnost- samo njihova posledica.
….
Podvuci granicu u otkrivanju- obostrani je gubitak: kako za pedagoga tako I za ucenika.
….
Zasto prilagodjavati tudj kosmos-sopstvenom, a ne svoj I tudj - visem - zarad uzajamnog napretka, nikada mi nece biti jasno.



Wednesday, February 17, 2010

Dva monologa, ne cine dijalog




-I sacuvaj mi molim te, teglu.


-Zasto da je cuvam ?!


-Trebace.


-Dobro, kupicemo kad zatreba.


-Zasto da kupujemo kad vec ima?


-Necu da cuvam tegle.


-Sta ti smeta , da je prosto operes , ostavis sa strane I zaboravis na nju?


-Zato sto , svaki put kad otvorim fioku, ugledacu gomilu tegli I podsetice me na apsurd cuvanja necega sto ne zelim.


-Ja cu ih odneti.


-Ne. Dajes mi nesto sto ne zelim, pod uslovima u koje ti verujes I koji su tebi logicni. Niti zelim teglu, niti zelim da je cuvam.


-Ma baci sve u pizdu materinu, kad si takav kreten!

….

Perem sudove.


Operem par tegli I jednim potezom :


Sve u djubre!


...


"U sva­kom se fa­na­ti­zmu može pro­naći po neka ra­zumna ali iz­o­pačena ide­ja, i u sva­kom ra­zum­nom podu­hva­tu Fa­na­ti­zam koji čeka svoj tre­nu­tak".






Saturday, February 13, 2010

....




" Ne moras doci
Ionako ne postojis

Ne moram cekati
Ionako neces doci"


Cekajuci
Ljubav
Nije mi se stajalo
U mestu
Pa krenuh
Ka Slaviji
Nekim sporednim
Ulicama
Mozda se sretnemo
Na raskrsnici
Ili
Na uglu
Svetogorske
I Palmoticeve
Dok kisa zasipa
Puste
Ulice
A
Macke
Proviruju
Iz
Mracnih
Dvorista
….
Prelazi
Izlozi
Prolazi
U nedogled
Dok
Ljuljuska se
Zivot
Ritmom
Beogradslih
Tramvaja
….
Cekajuci ljubav
Nije mi se
Cekao I semafor
Pa negde
Kod
Tasmajdanskog parka
Iznenada
Skrenuh desno
I
Bas tu
Mimoidjosmo se
Za jedan
Pesacki prelaz
Ljubav i ja

Izlozi
Prelazi
Prolazi
 U
     Nedogled..
Samo
Hladan
I
Nem
Mesec

Iznad


Wednesday, February 10, 2010

Zakon je zakon



Stigao je dopis iz ministarstva:


Svi zaposleni , u narednih par godina moraju da pohadjaju izvesne seminare u sluzbi strucnog usavrsavanja.


Vest je unela neverovatnu svezinu, u vec zastarelu tematiku : gripa, konstatnih raspusta, audicija, zamrznutih plata I takmicenja, pa su se dileme I misljenja tipa: ”treba, ne treba, ja idem, ja ne idem.. opet nas pljackaju, itd. ”, mogla cuti na svakom koraku.

….

Subota ujutru, sneg veje i vecina nas ne zna - gde je.

Kurs ce trajati 16 sati I ucicemo: “Plesne igre u instrumentalnoj muzici”. Ne da sviramo, vec da - igramo.

Kolektivno:

-Salite se??-

Otvaraju se vrata I ulazi drazesna balerina, u haljinici, sa nekih pedesetak kilograma , koja nam u vestim skokovima gazele, otkriva cari: menueta, tarantele, valcera, gavote..
Vecina kolektiva su ljudi u godinama, a ostatak nas “mladjih” , jos uvek se oporavlja od petka uvece. Skacuci, satima, u cizmama I planinarskim cipelama, bezuspesno pokusavamo da uhvatimo korake gracioznog menueta.

-A sada -Sicilijana!
-Auuuu…pa cime smo to zasluzili??

Osam sati kompletnog haosa I jos osam - smeha do suza- bilans su strucnog usavrsavanja.

Neverovatno je, da nesto sto toliko promasuje svoju prvobitnu namenu , pogadja u centar necega –sto nismo bili u stanju ni da naslutimo, pa se tako , u kisni I sumorni ponedeljak ujutru, pozdravismo svi sa osmehom i skokom- u duhu Sicilijane.
….

Konacno svezi, orni I usavrseni.





Thursday, February 4, 2010

(Ka)ko si?






Kaze ona:


- Kako si?

- Nikako.

-Ju!

I nestade za vratima.Neko je zove.

…..

-Ne delujes srecno.

-Ma cini ti se.

Postideh se istine I nestadoh, za vratima.

….

-Dobro si?

- Si! Dobro.

Jebi ga: pitanje diktira odgovor.

….
-Kako je?

-Sjajno!

Mimoidjosmo se, ali sa ‘’osmehom’’.


….


- KAKO SI stvarno ?

-Sta je sa tobom???

Osetih se , kao budala.


.....



" Na ovom svetu je dozvoljeno biti, ali nije dozvoljeno postojati jer to uvek uznemiri ljude oko nas".







Okolnosti



“ Na konopac razapet u dvoristu

Zene prostiru

Oprane mozgove”

U tom momku bilo je neke istinske neiskvarenosti .Naivan I gotovo blentav osmeh, ozario bi njegovo lice cak i nakon nedovoljno duhovitih komentara, gestova ili pohvala, upucenih za njegovo sviranje.

To nije bila skromnost, vec cisto detinje obelezje koje se odrzalo uprkos njegovoj vec poodmakloj osamnaestoj godini.

Strasno je voleo scenu I cim bi stupio na podijum, njegova pojava dobijala je cvrstinu , drzanje I muzevnost - lepo izvajanih bisti, sa izrazajnim pogledom u neku daleku I prizeljkivanu tacku.

Odlican sluh, lep senzibilitet i dobra muzicka intuicija- bili su dragoceceni kvaliteti , insprativni za rad svakom pedagogu.

Dan pred nastup, uvek bi me pitao:

-Sta mislite profesorka, hoce li biti dobro sutra na koncertu?

(Otkud ja to znam? Ko moze bilo sta da garantuje?Sutra je daleko..sutra je u krajnjem slucaju neuhvatljiv trenutak..itd. ), ali posto pozicija u kojoj sam, ne ukljucuje I te ljudske momente kolebanja, samouvereno izgovaram:

- Naravno da hoce!

-Da, ali sta ako se zapetljam?

- Najbolje bi bilo da mislis samo na to. Podstice samopuzdanje do krajnjih granica.

- Da , ali ..?

Nastavljao bi on , jos neko vreme.

Porodica I pedagog.

Dve kljucne tacke u razvoju Ili sputavanju licnosti I njenih kreativnih sposobnosti.

Cesto se nadovezuju I pokazuju niz slicnosti .

Neobojsa je I pored svih svojih kvaliteta, bio uzasno krut.Neoslobodjen , ali ne po prirodi, vec- (ne)vaspitanju.

Ziveo je sa majkom I ocuhom, a ocuh je bio olicenje: dominantne, zapovednicke, neosetljive I brutalne prirode.”Strucnjak za sve” , covek bez vertikale, uvek pun saveta za sve i svet oko sebe.

Majka, iako topla i prijemciva priroda, bila je - ocarana svojim izabranikom i tu se njena inicijativa i licnost gasila, ustupivsi mesto nekoj drugoj.

-Ma znate …ja se sa njim( ocuhom) nikako ne slazem, ali sam mu zahvalan zbog jedne stvari.

-Da?

-Uspeo je, da me ocelici I da mi skloni niz emocija , koje bi mogle da me pokolebaju I ucine slabim.

Zadovoljan osmeh.

-Ali Nebojsa- kako ces kroz zivot i umetnost bez toga?!


....


Otvaraju se vrata :

-Sta je? Opet neke opasne filozofije?

Mnogo ste se vi upustili u prazne price.

Ajde , Nebojsa! Glavu gore!Ispravi ledja, stani ko’ covek ( vojnik?) I idemo: ceo program-kao na koncertu!

….

Tuzno.

A mogao bi da svira-predivno.