Thursday, December 31, 2009
Zid, vrata.. prozor?
“Covek se nalazi u ropstvu. Ali, covek isto tako tezi oslobodjenju.Pogresno bi bilo misliti da obican covek voli slobodu. Jos je pogresnije misliti da je sloboda laka stvar. Lakse je ostati u ropstvu.Duh je sloboda, a sloboda je pobeda duha”.
Sjajno.
I tu se setim Pekica:
“Filozof nazire vrata gde ostali vide samo zid, ideolog vas tera da kroz ta vrata , koja ne vidite prodjete I sa tim je njihov posao zavrsen.
Izgubljenom glavom bavite se sami”.
Monday, December 28, 2009
Interrupted
Dvadeset I nekog
Decembra
Mimo svih
Redova
Voznje
Krvotokom
Tutnji
Prolece
Osmehujem se
Prodavacici
Dok
Kupujem
Kese za djubre
I
Izlazim
Iz radnje
Kao iz
Mora
Preskocivsi
Nekoliko
Stepenika
U letu
Svetleca reklama
Mojih
Iznenadnih
“Da!”
Treperi
oko
Ponoci
Negde
Izmedju
Zgrada
I
Meseca
Potpuno
Bezrazlozno
..
Neprimetno
Wednesday, December 23, 2009
Enough?
Za
Vrtoglavi
Sunovrat u
Izvesnost
Jedno
“Ne!”
Bilo bi
Sasvim
Dovoljno
....
Ali
Neizvesnost
Zivi
I
Bez
Icega
Tuesday, December 22, 2009
Tek tako...
Pocetak ljubavi je hram - slucajnosti.
Taj licni inventar koincidencija : datuma, vremenskih prilika, semafora, ulica – postaje stihija cetkice na platnu, u zanesenoj igri - vlastite mastovitosti.
…
Sredinom novembra, lezim na kaucu kod psihijatra. Gledam kroz prozor u zute ulicne svetiljke I sneg koji promice.
Dolazim ovde vec godinu dana I scena je ista: pravo sa ulice, skinuvsi jaknu, obaram pogled , prilazim krevetu I uskacem u prvu recenicu-direktno ni iz cega.
…
-Necu vise dolaziti.
Tajac.
-Moze.
-Kako to mislite”moze”?
-Mogao sam ti reci I da –ne moze.
-I sta onda?
-Nista. Nastavili bi sa razgovorima.
…
Pocetak I kraj.
Kako god da okrenes, kreces od sredine. Pocinjes I zavrsavas u neprekidnom toku.
…
-I, kako se osecas?
Koracam kroz sneg, sa rukama u dzepovima I ne osecam se – nikako.
Prolaznici, izlozi, trole, knjizara sa cudnim imenom.
Ulazim, posmatram. Po neku knjigu uzmem u ruke, prelistam je od kraja ka pocetku I vratim je-na pogresno mesto.
“Skoro, pa na pocetku”
-?
-Neces pogresiti.
- Molim?
- Knjiga…
Dva krupna I sjajna oka, gledaju me smelo.
Krv, pravo u glavu.
Moje lice su : podsvest I svest-u krupnom planu, uvek, svuda I pred svakim.
…
-A, da… zaintrigirao me je naslov.
Jurisam ka kasi, kao ka poslednjem pribezistu.
Ostatak je jedna ogromna brljotina nespretnosti I stida Vrata se otvaraju. Podizem pogled I hvatam - osmeh.
U neko kisno vece, pojavices se na mojim vratima.Posmatracemo se dugo , radoznalo opipavajuci laznu neizvesnost svakog predstojeceg gesta.Naslonices se na zid , sa rukama u dzepovima I pogledom koji se polako podize , od zemlje -ka meni.Odgurnuvsi vrata, povuci cu te unutra, ostavivsi citav svet – na pragu.
….
A ako se to kisno vece nikada ne desi?
...
Onda ce svet- ostaviti mene na pragu.
Tek tako..
Progres
"Rob je radio, dobijao hranu i odecu i nije imao nikakvu slobodu kretanja.
U redu.
U feudalnom poretku, kmet je radio, dobijao malo vise hrane i odece i nije imao slobodu kretanja.
U redu i to.
Da vidimo kakav su nam progres doneli emancipatori.
Sada radnik ima neogranicenu slobodu kretanja, plata mu je dovoljna- jedva za hranu i odecu, ali ne i za putovanja".
....
Nista se u storiji ne menja osim forme.Nista i nikad bitno
Saturday, December 12, 2009
Warum?
“Moj otac, zaista je voleo red.Ali kako je on zamisljao red? Mislio je:ako su knjige pedantno poredjane na polici, ako vojnici stoje mirno, ako se ulice seku pod pravim uglom, onda na ovom svetu vlada red I treba uciniti sve da se taj red sacuva. Budala!Na ovom svetu nista nije u redu. Uzalud sam to pokusavao da mu objasnim".
…
Dve case, sasvim su dovoljne za nadahnutu iskrenost- svima nepotrebnu.Suzdrzavam se, gledam, procenjujem-citavih par sekundi - a onda iznenada:
-Vi ste covek duznosti. Korektni ste, precizni, odgovorni, dosledni.Imate bezbroj kvaliteta, ali zaboga, zasto se bavite umetnoscu?!
…
Tu je bio kraj nasem prijateljstvu I saradnji.
Thursday, December 3, 2009
Ili..
Poverovati u zabludu, koliko god se to cinilo ne eticki- veliki je uspeh.
“ Ni jedna vera, ne moze promeniti svet I ni jedna cinjenica ne moze opovrgnuti veru”.
-Divno sto svirali!
...
Sviranje je bilo prepuno: nepravilnosti, proizvoljnosti, neusaglasenosti, panike, nedovoljnog slusanja.
..
AlI sta je vaznije:
Osmeh na tudjem licu, zbog iluzije, nerazmisljanja I neupucenosti,
Ili
Surova samokriticnost, u sluzbi logike I autenticnosti?
Glasam za prvo.
Od sada.
...
" Prvi korak duha je da razlikuje ono što je istinito od onoga što je lažno. (...)
Ja bih dodao da je drugi korak duha da shvati kako mu ovo razlikovanje malo koristi u životu, čak mu život otežava"
Thursday, November 26, 2009
Jutro
Ustani,
Sunce je.
Zidovi medju kojima si,
Celu noc
Odzvanjao,
Udarajuci-
Kao zalutali leptir,
O sijalicu,
Vlastite zudnje
- nestali su.
U krug prevrcuci,
Sebe,
Jastuk I citav svet,
Kupao si se u vlastitom znoju,
Satima..
Dok je u novembarskoj izmaglici
Beogradskih ulica,
mirisalo prvo jutarnje pecivo.
...
Shvatas li apsurd?
-Da, ali..
…
-Bez-ali,
Sunce je
Ustani.
Sunday, November 22, 2009
(Ras)korak
Cinilo mi se ,
Da je ljubav
Obostrani iskorak
U pravom trenutku:
Sve drugo -raskorak.
Ali,
Zakoracim li ispred,
Narusicu tvoj prostor.
Odstupim li-
Odoh unazad.
Mirovanje?
...
Kako uopste uhvatiti korak?
Saturday, November 21, 2009
...
Setam po Dorcolu
I sutiram kestenje
Dok jesen promice
Ulicama.
Tvoj osmeh
Na trenutak
Prodje kroz mene,
Trajno
Zasenivsi,
Sve
I to vise nisu koraci,
Vec vijugav let,
Predelima
vlastitog ludila.
Lavina uzaludnosti
Kotrlja se samnom,
Ulicama
Dok umesto tvoje ruke
Drzim nekakve idiotske prizore
I sutiram kestenje
Kao Sizif - u ravnici.
Tuesday, November 17, 2009
Wednesday, November 11, 2009
Problemi
Moj prijatelj, u braku je vec nekoliko godina. Ima cerkicu, Lanu.
Voli je. Voli I svoju zenu.
Svi oni se vole, ali eto:zove me njegova zena, pre neki dan I pita - da li znam nekoga ko izdaje stan? Seli se. Ne moze vise.
Slusam je - I razumem je.
Nakon toga, cujem se, sa njim. Slusam ga. Razumem I njega.
A eto, oni se medjusobno -ne razumeju.
Blizina i navika- cesto cine da obnevidimo, za ocigledno. Kao sto I previse reci cini , da izgubimo sposobnost slusanja.
….
-I neces je valjda pustiti?
-Pusticu je, ako je to ono sto zeli.
-Zeleti , to je jedno. Skloniti se, da bi shvatio- sta zelis-je drugo.Pusti je, ali je I docekaj.
“ Ako se u neko kisno vece, iznenada pojavim na tvojim vratima, reci : da li ces mi otvoriti padobran?”
...
-I?
-Sredilo se.
-Drago mi je.
....
Logika? U medjuljudskim odnosima?
Tesko...
Tuesday, November 10, 2009
Covek
-Najteze?
-Pa, sloboda!
....
Nikakvi kompromisi. Nista, sto sputava duh.
A ko je za to sposoban? Ili preciznije: ko je tako vaspitavan?
Vaspitavani smo da robujemo.Naucenom.Programiranom.Porodici.Drustvu.Pokidaj te veze, a ne budi talentom, duhom ili unutarnjom snagom –dovoljno jak-I naci ces se u praznin, lisenoj bilo kakvog uporista.A ta tacka-smislenosti-neophodna je, da bi cenio zivot I nalazio u njemu volju-za dalji nastavak.
“Mi nismo nesto u necemu, vec nista u necemu.Razvitak covekov, trabalo bi da ide ka gubljenju svesti o sebi”.
Pruzi mu slobodu I upoznaces zver. Nametni mu granice, vlast I uslove-I dobices pripitomljenu zver.
Coveka naci- prava je retkost.
…
Ne, nismo se poznavali.
“Poznavati se, znacilo bi znati ono sto ne treba”.
Friday, November 6, 2009
Menu
Porodica.
Ta odskocna daska I veciti kamen spoticanja.Nikad sasvim na zemlji I nikad dovoljno - nad njom.
Formalnosti, pristojnosti, obziri, vesto postavljen sto I pribor, pod pravim uglom medjusobnih kompromisa.Podigavsi poklopac, sta zapravo spremamo jedni drugima, zacinjuci, selektujuci, prosipajuci, dodajuci?
Na zivotnom meniju su:
- Kontrola
- Nepoverenje
- Kritika
- Lekcije iz “razumnog ponasanja”
- Grcevit zagrljaj I poljubac , ali samo pod uslovom , das u svi kriterijumi razumnog I civilizovanog ponasanja-ispunjeni.
Za dezert:
-Sve sto je preostalo, moze se: vesto, brizno I simetricno upakovano-poneti sa sobom kuci, za ostatak zivota.
Bon apetit!
Sunday, November 1, 2009
Prelaz
Nakon druzenja do duboko u noc , uz nekoliko flasa crnog vina- budjenje u 5 ujutru -bilo je vise nego neocekivano.
Mamurluk I zagadjenje kompletnog organizma- bili su, naprotiv- sasvim ocekivani.
…
..I dok rukom opipavam knjigu pored kreveta, ne bi li se nekako uspavala, belicasta svetlost vec ispunjava sobu.Vadim papiric , kojim obelezavam stranice I okrecem nov list. Naziv poglavlja: “Sveto opijanje”.
(O, Boze…)
“U brosuri koju ti saljem imas I jedan prilog.Procitaj ga dok si mamuran. Rano ujutru .Samo tada ima efekta".
…
I tako se, vec oko 6 “prosvetlih”, zajedno sa prvim zracima novembarskog sunca…
Makar do narednog sna.
