...

Setam po Dorcolu

I sutiram kestenje

Dok jesen promice

Ulicama.


Tvoj osmeh

Na trenutak

Prodje kroz mene,

Trajno

Zasenivsi,

Sve

I to vise nisu koraci,

Vec vijugav let,

Predelima

vlastitog ludila.


Lavina uzaludnosti

Kotrlja se

Zajedno sa mnom

Dok umesto tvoje ruke

Drzim nekakve idiotske prizore

I sutiram kestenje


Kao Sizif - u ravnici.