Dvadeset I neki decembar.Suton, -5 u Beogradu.
Tvoji tekstovi, na tek pronadjenom disku. Citam i vidim jednu siluetu pred svetloscu kompjutera, uz dim cigarete.Sebe na krevetu, sa casom vina , naslonjenu na ogledalo, obasjanu zutom svetloscu ulicnih svetiljki I mosta… uz zvuk tramvaja koji skrecu ka Kalemegdanu.
Mozda je bio decembar? Mozda, bas danasnji dan??
……
Sunce I dalje zalazi na toj strani, tramvaji I dalje prolaze ..
“...i Sve je kao sto je bilo, I kao sto biti nece”.
.....
Malo mi se steglo grlo.

0 коментара:
Post a Comment