- Uvek se moze reci nesto! Makar o oblacima.Promasajima.Ljubavi.Ocekivanjima...
-..ali "Uvek" mora da postoji neka poenta, zar ne?
-A zasto da ne?
- Mozemo jednostavno da sedimo ovde, da gledamo vodu, pijemo pivo, razgovaramo.
-Mozemo.Problem nije u tome sto ja trazim nesto "vise"ili drugacije, nego sto to radim u necijem prisustvu. Problem je u raskoraku, neritmicnosti.
…….
-I?Kako ti ide sa konstantnim trazenjem smisla?
- Sjajno!
Smejemo se.
-Znas, nekako je ili-ili.Ili je to sto smo zivi, mladi, zdravi, okruzeni prijateljima, porodicom-vec dar, dovoljno dragocen I smislen sam po sebi da ne trazi nista vise do prinvatanje I zahvalnost ; ili je sve to jedna sa razlogom data okolnost, koja od nas, isto tako zahteva neku vrstu povratne reakcije. Ako mi je toliko dato-sta ja dajem za uzvrat?Neko se izrazava kroz vezu, neko kroz umetnost, neko kroz razmisljanje, neko kroz profesiju.Ne znam koja je moja oblast.Sumnjam u svaku I zelim u svaku.Otuda tolika upitnost.
-Vidim... kad popijes, ta upitnost nekako izbledi, zar ne?
- Istina.
- A onda nemas granicu, preteras I umesto da se tada pitas-ti se kajes.
-Istina.
-Znas I da se to zove- ludilo, a ne smisao?
-Znam.
Kaze Andric: " Nista nije zbrinuto ni utvrdjeno, nista jasno ni izvesno. Niko nije tacan.Svak je nepouzdan I sve je nesigurno, I nista nije nemoguce.
-A ako je sve bas tako crno kao sto tebi izgleda?Sta onda?
-Onda tek ne valja nista I nije dobro po onoga kome izgleda da je tako".
- Ne mogu vise da te slusam.
……
- Vidi:lopta!
A da se malo igramo?
- Neverovatno…
0 коментара:
Post a Comment