Thursday, September 11, 2008

Slucajnosti

Ne znam zasto od svih knjiga bas –Milovan Danojlic."Ogledi o sebi I drugima". Bele korice sa malim crnim kovcegom.

-Ma da!Kupujem.

Dok placam za kasom u knjizari "Plato", jedna crno bela macka, koju sam do sad samo vidjala kako spava u izlogu, mazi se o moju ruku I kreditnu karticu.

-Mici, sidji dole, ajde…pusti devojku da plati.

-Mozda ima nesto protiv kartica?To nesto:"Cash please!".

Smeskamo se.Maca , zevajuci odlazi.

……

Predvece,u dvoristu, sede dve komsinice.Gospodja Natalija I nova komsinica Radojka.Izmedju njih,na stepenicama, spava- sijamska macka.

Gospodja Natalija ima 93 godine. Prof. matematike u penziji, radila na televiziji u kulturnoj redakciji. Zena pokojnog vajara Radete Stankovica. Izrazito zivahna, bistra, pokretna, zanimljiva, obrazovana I kulturna .Cita, pise, recituje, komanduje…Sve!

Izlazim da "cistim "dvoriste, bosa, u majici, sa metlicom u rukama.

-Dobar dan komsinice!

-Dobar dan.

-Sta se radi?

Sedam pored njih.Pitam Nataliju za neku knjigu koju je citala pre neki dan.

-A nije nesto.

U nekoliko recenica, prepricala mi je knjigu, ali sa takvim osecajem za glavno, tako lepim tonom I izrazom, da sam se ja I pored njenog neodusevljenja-istinski zainteresovala.

-Ja danas uzela neku knjigu od Milovana Danojlica.Culi ste za njega?

-Cula?Pa dolazio je kod nas toliko puta. Cak sam pravila emisiju sa njim, pokojnim Stevanom Raickovicem, Desankom Maksimovic, Dobricom Cesaricem.

Ne verujem.Pa ti ljudi su bili njena generacija!

-Divan covek. Talentovan.U Beogradu je, kada sam ga jednom posetila ziveo u nekim potpuno neljudskim uslovima, u maloj zapustenoj kuci sa zemljanim podom.Ne znam sta se nakon toga desilo, ali sada zivi u Parizu.

-On je ziv?

-Naravno.

-Donecu vam nesto.

Odlazi u kucu, vraca se sa nekom slikom.

Na listu papira, uramljena pesma od par stihova. Poklon Nataliji.

U potpisu: Milovan Danojlic.

0 коментара: