Ne znam zasto od svih knjiga bas –Milovan Danojlic."Ogledi o sebi I drugima". Bele korice sa malim crnim kovcegom.
-Ma da!Kupujem.
Dok placam za kasom u knjizari "Plato", jedna crno bela macka, koju sam do sad samo vidjala kako spava u izlogu, mazi se o moju ruku I kreditnu karticu.
-Mici, sidji dole, ajde…pusti devojku da plati.
-Mozda ima nesto protiv kartica?To nesto:"Cash please!".
Smeskamo se.Maca , zevajuci odlazi.
……
Predvece,u dvoristu, sede dve komsinice.Gospodja Natalija I nova komsinica Radojka.Izmedju njih,na stepenicama, spava- sijamska macka.
Gospodja Natalija ima 93 godine. Prof. matematike u penziji, radila na televiziji u kulturnoj redakciji. Zena pokojnog vajara Radete Stankovica. Izrazito zivahna, bistra, pokretna, zanimljiva, obrazovana I kulturna .Cita, pise, recituje, komanduje…Sve!
Izlazim da "cistim "dvoriste, bosa, u majici, sa metlicom u rukama.
-Dobar dan komsinice!
-Dobar dan.
-Sta se radi?
Sedam pored njih.Pitam Nataliju za neku knjigu koju je citala pre neki dan.
-A nije nesto.
U nekoliko recenica, prepricala mi je knjigu, ali sa takvim osecajem za glavno, tako lepim tonom I izrazom, da sam se ja I pored njenog neodusevljenja-istinski zainteresovala.
-Ja danas uzela neku knjigu od Milovana Danojlica.Culi ste za njega?
-Cula?Pa dolazio je kod nas toliko puta. Cak sam pravila emisiju sa njim, pokojnim Stevanom Raickovicem, Desankom Maksimovic, Dobricom Cesaricem.
Ne verujem.Pa ti ljudi su bili njena generacija!
-Divan covek. Talentovan.U Beogradu je, kada sam ga jednom posetila ziveo u nekim potpuno neljudskim uslovima, u maloj zapustenoj kuci sa zemljanim podom.Ne znam sta se nakon toga desilo, ali sada zivi u Parizu.
-On je ziv?
-Naravno.
-Donecu vam nesto.
Odlazi u kucu, vraca se sa nekom slikom.
Na listu papira, uramljena pesma od par stihova. Poklon Nataliji.
U potpisu: Milovan Danojlic.

0 коментара:
Post a Comment